Rajf. Kralj.

Tako bih opisala svoju fascinaciju svojim omiljenim modnim dodatkom. Malo je reći da volim rajfove, ja ih obožavam. Dok nisam počela pisati ovaj post, nisam točno znala koliko ih imam, pa sam ih sad išla izbrojiti. 26 komada. Premalo, po mojem mišljenju. Uvijek mi baš jedan nedostaje. Neki crni, ali da nije kao ovaj što imam. Ili crveni, ali da je druge nijanse. Ili krem, ali da je mašna veća. I tako, svaki moj posjet trgovinama koje prodaju rajfove završi kupnjom barem jednog primjerka. Imam rajfova s mora, sa štandova, iz trgovina s markama, iz kineskih trgovina, kupljenih preko interneta, rajfove koje sam sama napravila... I uvijek mi treba novi.
Nije to uvijek bilo tako. Intenzivno sam ih počela nositi prije nekoliko godina, kad sam se zaposlila. Ne znam je li to povezano, ali vjerojatno je. Konačno sam zarađivala, više se kretala po trgovinama, počela više koristiti internet, itd.
Ono što mi je bitno kod rajfa je da nije kičast, da mi lijepo stoji na glavi (smiješno zvuči, ali neki vizualno proširuju glavu), da me ne steže i ne zadaje glavobolje (jaaako bitno), uglavnom, da se dobro osjećam dok ga nosim. A to mogu brzo prepoznati. Mislim da mi se nikad nije dogodilo da sam kupila rajf, a da ga kasnije nisam nosila.
Naravno, kao u svemu, i kod rajfova imam favorite. Jedno poduže vrijeme mi je favorit bio Shade of Blue. Kupila sam ga prije nekih godinu dana od jedne drage blogerice i kreativke Tine, čije radove možete pogledati na blogu moj nakiTić: http://nakitic.blogspot.com/
Stalno, ali stalno sam ga nosila, stvarno je dušu dao. Još je živ, ali trenutno odmara.

Prošlo ljeto često sam nosila ovaj krem/bež, iz Stradivariusa, s heklanim cvjetićima.

Posljednjih nekoliko mjeseci, kako je bila jesen i zima, češće sam nosila smeđe nijanse, pa sam često furala ovaj mašnasti iz Stradivariusa.

A za izlaske i, primjerice, Novu godinu, nosim malo veće, šljokičaste, iako ne pretjerano upadljive (oba kupljena u lokalnim trgovinama).

Volim rajfove, volim njihovu funkcionalnost i estetiku. Ne volim kad rajf previše privlači pozornost, ali volim kad šalje određenu poruku, ovisno o prigodi. Volim što ističe moju osobnost (jedna kolegica s posla mi je rekla da me vidjela jednom u gradu, bio je mrak, ona u autu, nije bila sigurna jesam li to ja ili ne, ali čim je vidjela rajf, znala je da sam 100 posto ja :)). Volim kad osvježi neki moj dosadni look. Volim što me čini posebnom :)

Eh, od silnog pisanja o rajfovima, shvatila sam da si dugo nisam kupila novi. Od Božića, čak. Morat ću to uskoro promijeniti! :)
Pozdrav svima, posebno ljubiteljicama rajfova!

M

Pogled u američki svijet kroz dva dobra filma

Kako je proteklih par tjedana Slavonija (i ostatak Hrvatske) danima bila zatrpana snijegom, pa su ljudi vrijeme provodili uglavnom doma u naslonjaču, ili pred kućama čistili bijelo čudo, tako sam i ja uspjela nadoknaditi neke repove koji se mi se vukli u pogledu filmova. Pa sam prošli tjedan u jednom danu pogledala čak dva dobra filma, a to mi se rijetko dogodi – da oba budu dobra. E sad, oba su dijametralno suprotna u radnjama, likovima, vremenskim razdobljima, i općenito u svemu. Ali su oba moja preporuka, svaki iz nekih drugih razloga.

Pa krenimo.
Prvi film koji me oduševio je The Help (hrv.prijevod - Tajni život kućnih pomoćnica, što mi je strašan prijevod, jer me podsjeća na seriju Kućanice, i njihove bljuv ljubavne zgode i nezgode, i uopće ne odgovara filmu kao takvom, koji je sjajan. )

Radnja je smještena na Jug SAD-a negdje 60-ih godina 20.stoljeća, kad crnci nisu imali prava kao danas u prekrasnoj američkoj demokraciji, već su radili najteže poslove. Tako su dobrostojeće gospođe obavezno imale kućnu pomoćnicu – crnkinju – koja im je čistila kuću i odgajala djecu, s naglaskom na ovo zadnje. Jer su one morale lakirati nokte. I ići na frizuru. I na zabave.
U takvom okruženju gdje svatko zna gdje mu je mjesto, mlada, obrazovana, nadarena djevojka koju glumi Emma Stone počinje pisati knjigu u kojoj opisuje život tih crnkinja i njihova grozna/ luda/ smiješna/ kosočupajuća iskustva s bijelim gospodaricama. O kakvim iskustvima se radi i koliko je pisati knjgu o takvim stvarima bilo teško, morat ćete provjeriti sami. Ono što je odlično kod ovog filma je to što je vrlo teška tema obrađena realno, povijesno utemeljeno, kritički, a istovremeno i zabavno i smiješno, tako da će vam ta 2 sata proletjeti. A za one koji su više vizualni tipovi (khm, khm), ima i nekoliko doooobrih frajera (ipak je to američki produkt), tako da... Plus - film je nominiran za Oscara u više kategorija. Još ga stignete odgledati prije dodjele!


Drugi film koji mi je zapao za oko je Drive. Čini mi se da nema hrvatski prijevod, koliko sam pogledala po netu. Priča je to o kaskaderu i automehaničaru koji je pomalo neobičan, šutljiv tip. Zaljubi se u ženu čiji je muž u zatvoru, pa ona sama odgaja sina. Zaplet počinje kad muž izlazi iz zatvora, treba vratiti stare dugove, i naš (anti)junak mu pomaže u pljački. Naravno, sve pođe po zlu, a što se sve dogodi do kraja, morat ćete sami provjeriti.

Nekoliko stvari mi se sviđa kod ovog filma:
1. Glavni glumac – Ryan Gosling. Trebam li išta više reći?? Trebam. Jer je čovjek, osim što je prezgodan i ima pogled kojim ruši sve ženine zapreke, sjajan i nadaren glumac. Gledala sam ga u više filmova, prvi put u The Notebook, pa još nekoliko drugih, stilski drukčijih stvari, i svaki put me oduševio. Ima to nešto što te natjera da mu vjeruješ, u bilo kojoj ulozi on bio. Stvarno je odličan.
2. Atmosfera filma. Malo dijaloga u prvoj polovici filma, više je naglasak na stvaranju nekog posebnog ozračja, puno se daje na mimike i geste, prešućene stvari, itd. Kraj nije tipično holivudski (zato je i nagrađen u Cannesu).
3. Glazba. Odlična je, prati film, a pjesma koja se javlja na početku i ponovno na kraju (College feat. Electric Youth - A Real Hero) odlično je pogođena (link dolje).



Nakon gledanja ovog filma nećete biti sretni, ushićeni, niti imati dojam da dobro pobjeđuje zlo. To nikako. Ali će vas natjerati na razmišljanje. Tko su danas stvarno heroji? Možemo li očekivati da se dobro dobrim vraća? Pobjeđuje li ljubav uvijek sve zapreke? A ako su vam ove teme prenaporne, ljudi moji, Ryan je tu. Hot stuff!!! (Warning: gledati bez dečka u blizini!)

Evo, za moj prvi post dosta, i previše!
Nadam se da ćete pogledati barem jedan od ova dva filma, i javiti dojmove.
Uživajte!
M

Purple rain - stalak za naušnice

U zadnje vrijeme često po raznim stranicama nailazim na tutorijale za stalke za nakit. Kako imam hrpu toga, odlučila sam i sama nešto probati napraviti. U početku sam to zamišljala kao preuređeni okvir za slike, ali na kraju je ispao stalak za naušnice.

Potrebno vam je:

i još ovo, koje sam zaboravila poslikati s gornjim:

Ove ukrasne trakice sam omotala oko staklenog okvira i zalijepila ljepilom. 

Prvo sam okvir ukrasila ovom tamnijom, ljubičastom trakom, i to u više slojeva kako bi potpuno prekrila staklo okvira, zatim ovom drugom, roza u samo jednom sloju, kako bi samo razbila ljubičastu boju. Ona sama je bila malo preobična.

Na kraju sam dodala ovog leptira, kojeg sam dobila na poklon od moje seke. U unutrašnjost okvira sam stavila komad bijele spužvice kako bi u nju mogla utisnuti naušnice. 

Ovako to izgleda na kraju, zajedno s mojim kutkom sobe:

Nadam se da vam se sviđa! :)

Kissy,

K.

DIY tutorijal - Old but sparkle!

Danas ću vam pokazati svoj prvi DIY tutorijal za preuređivanje stare majice.

Evo što vam je potrebno za to:

 

•      JEDNA OBIČNA MAJICA
•     KONAC, ŠKARE
•     PAILETTE / ŠLJOKICE
•     MALO STRPLJENJA :)

                 

Meni nije bilo potrebno puno vremena za preuređivanje ove majice, ali sve zavisi o tome koliko ste spretni s iglom i koncem. Mislim da to nije nešto preteško i svatko može uz pomoć malo mašte preurediti i najobičniji komad odjeće s malim detaljem. 

 

Ove šljokice su mi bile baš prikladne za ono što sam si zamislila. (Možete ih kupiti u Hobby artu ili u Bagatu). Treba ih slagati tako da kad jednu zašijete koncem za tkaninu, drugom prekrijete taj dio (da se konac ne vidi), a onda kad složite cijeli takav red šljokica, one se lijepo bljeskaju i to u konačnici lijepo izgleda, kao na slici dolje.

 

Nakon što sam šljokice složila u 4 reda, krenula sam ih zašivati bez nekakvog reda, tako da djeluje da su samo prosute po tkanini. Zašivala sam ih bijelim koncem, koji se na ovoj prugastoj tkanini čak i ne primjeti toliko. Možete ih zašivati i onim koncem-najlonom (ribolovnim koncem), samo što je on meni malo pregrub za šivanje tkanine, ali se ne vidi kao bijeli konac.

U konačnici to izgleda ovako:

 

 

Nadam se da vam se sviđa!

Kissy,

K.

An essential aspect of creativity is not being afraid to fail.

Ovu krasnu rečenicu rekao je Edwin Land, američki izumitelj, a ona je nama misao vodilja u izradi ovog bloga i onoga i čime ćemo se u njemu baviti. Kreativnost je svakako prva na popisu. Kako smo navele u opisu bloga, ono o čemu ćemo pisati odnosi se, prije svega, na kreativne tutorijale, glazbu, omiljene filmove i glumce, pročitane knjige, putovanja i svakodnevne sitnice koje nam život čine ljepšim. 

Praćenje hrpe dobrih domaćih i stranih blogova i usvajanje njihovih savjeta i ideja, inspiriralo nas je na pisanje vlastitog bloga u kojem ćemo s vama podijeliti vlastita razmišljanja, ideje i savjete.    
 

Svakoga tjedna pokušat ćemo vas iznenaditi barem jednim postom, a budući da nas je dvije, to neće biti tako teško. Pokušat ćemo biti što originalnije i nadamo se da ćete rado svraćati na ovu stranicu :)

Stay tuned, 

M & K