Proljeće je moje omiljeno godišnje doba. Uvijek me oraspoloži njegov dolazak, iako svake godine postajem svjesnija da sve kraće traje, i da zimsku odjeću vrlo brzo zamijeni ljetna, bez onog perioda kada mogu nositi drage mi jaknice, veste... Ali, nema veze, svejedno u njemu uživam, a evo i zašto.
1. Mirisi u zraku. Tu mislim na miris pokošene trave, miris cvijeća, miris laganog vjetra, i sve ostale mirise koje možete osjetiti šetajući gradom, selom, poljem, tržnicom... Kad bi me zlatna ribica pitala koji miris da mi pretoči u bočicu, uvijek bih izabrala miris proljeća...
2. Lagana obuća. Tu prvenstveno ciljam na tenisice, i to omiljene mi Converse All Star, popularne ''starke''. Nikad nisam pretjerano razumjela zašto ih toliko ljudi voli, niti su me baš privlačile, dok ih nisam kupila prošle godine i shvatila – super su! Lagane, udobne, slažu se s različitim tipovima odjeće, izdržljive su, posebne... Moje su bijele, i baš se osjećam dobro u njima.
Druga vrsta tenisica koje mi se sviđaju su Startasice. Proizvode se u Borovu i hrvatski su proizvod desetljećima, a prije nekoliko godina dizajner Mauro Massarotti dao im je novu dimenziju. Nedavno sam kupila svoje, nakon pomnog razmišljanja, i zaputila se u 80 km udaljen grad samo da nabavim svoj broj. O udobnosti i kvaliteti ću pisati nakon što ih iznosim. Ali da su lijepe i osobne, jesu.
3. Duži dani. Ne znam kako vi, ali većina mojih prijatelja i ja s veseljem smo dočekali produžetak dana i svjetlosti. Nekako imam osjećaj da imam više vremena, puna sam energije, stižem napraviti više stvari, raspoloženje mi je bolje...
4. Boje. Proljeće je godišnje doba boja. Posvuda oko nas vrište one – na balkonima, fasadama, u vrtovima, a pogotovo na odjeći i obući. Nema više tmurne zime, tamnih kaputa, crnih ili smeđih čizama, jednobojnih kapa i šalova. O ne, stigle su nam boje! Trenutno pastelne vladaju, ako sam dobro informirana, iako mislim da jedna crvena, zelena ili ljubičasta nikako ne mogu izaći iz mode, niti mogu biti ''zabranjene''. Stvar je u doziranju i pametnom slaganju. Moji favoriti oduvijek, pa tako i ove godine su zelena i plava, u svim nijansama.
5. Zaljubljenost. Naravno da ne kažem da ona nije prisutna u drugim godišnjim dobima, ali meni je nekako dolazak proljeća povezan s novim počecima i prilikama, novim poznanstvima i novim leptirićima u trbuhu. Okretanjem novih stranica i pisanjem novih priča. Nekako mi se uvijek iznova čini da je u proljeće sve moguće. Slažete li se?
Svima šaljem proljetne pozdrave!
M
nedjelja, 18. ožujka 2012.
ponedjeljak, 12. ožujka 2012.
Tko nema sreće u ljubavi, ima u kartama! :)
Kaže jedna
stara „Tko nema sreće u ljubavi, ima u kartama!“. Uvijek se sjetim jedne svoje
frendice i tih riječi kad bih joj se pohvalila da sam OPET nešto osvojila na
nagradnoj igri. Kako meni ta rečenica,
izreka ili što li je već, zvuči malo bedirajuće, neću reći da je tako kada je o
meni riječ :)
samo ću vam se u ovom postu pohvaliti nekih nagradama koje sam osvojila u
zadnje vrijeme i to na blogovima koje pratim.
Prva na
redu je nagrada koju sam osvojila na blogu Urban Pretty Girl.
Super naušnice
koje je izradila cura koja se krije iz profila Lolina kućna manufaktura. Njezin
rad već dugo pratim, tako da sam bila baš sretna što sam osvojila naušnice koje
je upravo ona izradila. Kako su na njima likovi iz jednog od meni najdražih
filmova, bila sam još sretnija! (Alice in Wonderland).
Druga
nagrada stigla mi je upravo danas, a poslala mi ju je Marinella s bloga Ukrasnica. Radi se o prekrasnim, raskošnim naušnicama, koje je izradila Chiara. Odmah sam ih isprobala, a moja draga frednica M. me je odmah i
poslikala.
Kako ne bi
djelovalo da ja naušnice samo osvajam na nagradnim igrama, pokazat ću vam dvoje
koje sam kupila preko neta od cura koje se bave handmade radom.
Ove prve su
me oduševile. Različite su, ali u tome i je čar. Bile su mi omiljene jedno
vrijeme, ali kako stvarno imam previše naušnica, nekada ne stignu doći na red.
Njih je
zradila Sandra koja ima prekrasne i stvarno unikatne radove. Možete ju potražiti na stranici Unikatni-nakit-ručne-izrade-SandrArt-Unique-handmade-jewelry. Sandra je prva osoba od koje sam nešto kupila s neta i nekako će mi
uvijek ostati u lijepom sjećanju, kao i njezini radovi koji su uistinu posebni.
Još jedna
djevojka s prekrasnim radovima, svakako je Iris, čije radove možete potražiti
na stranici Nakit-Koketuša-by-Iris. Oduševila me svojim prstenjem i naušnicama, tako da
sam si morala nešto od toga priuštiti. Osim prstena, kojeg ćete možda vidjeti u nekim narednim postovima, ovdje su prekrasne naušnice s makovima.
A ovdje je
dokaz o mojim prekobrojnim naušnicama..
Stvarno ih obožavam.. bilo dobiti na poklon, kupovati ili sama izrađivati. :) Nadam se da vam se sviđaju!
Enjoy!
K.petak, 2. ožujka 2012.
SARIN KLJUČ – TATIANA DE ROSNAY
Nedavno
sam pročitala knjigu Sarin ključ. Ne znam zašto,
ali kad sam prvi put čula za nju nešto me privuklo i jednostavno sam si ju morala
kupiti. Nisam požalila, a sada ću vam otkriti i zašto.
Slična tematika pojavljuje se i u nekim drugim koje sam pročitala, posebice u knjizi Kradljivica knjiga pa mi je to jedna od
najdražih tema (iako zvuči grubo jer se radi o 2. svjetskom ratu i ljudima koji su
propatili u tom dijelu svoga života). Ovdje se, konkretno radi o maloj djevojčici
Sari, čija je životna priča povezana sa životom
junakinje koja nam priču prepričava, a to je novinarka Julija.
Čitajući knjigu sama sam pokušala otkriti na koji način su te dvije priče povezane, no nisam pogodila, što mi je, u biti, bilo i drago jer mi je to
nekakav dokaz da knjiga i njezin kraj nisu predvidivi.
Ovo
je jedna, zaista napeta, tužna i osjetljiva priča.
Izmjenjuju
se događaji iz prošlosti i sadašnjosti, život
male Sare i odrasle Julije. Sarina priča je izrazito potresna, još više
time što je ispričana
kroz sjećanja desetogodišnje djevojčice
i uz to uvelike podsjeća na dobro nam znani Dnevnik Anne Frank.
Ta
tematika Židova i njihovog stradavanja od strane Nijemaca prikazana je vrlo
potresno i dirljivo i jednostavno nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Negdje
sam pročitala da su za autoricu mnogi
mislila da je ona ta novinarka Julija, no autorica je to negirala, objasnivši da
je priča izmišljena.
Istraživanja o Vél d'Hivu i spoznaja što se dogodilo s brojnom židovskom djecom
jednostano su je navela da napiše potresnu priču poput ove.
No,
osim te dirljive i potresne tematike, tu je i sestrinska ljubav, koju ni ratno
stanje ne može zaustaviti, te nešto manje zanimljiva ljubav, ljubav između zadrtog muškarca (Bertranda) i žene (Julije), koja istražuje
jedan od najstrašnijih i najmračnijih dana u povijesti Francuske.
Detalje
vam neću otkrivati jer vam ne želim pokvariti užitak čitanja. Samo ću reći da mi je to, definitivno jedna od
najdražih
knjiga ikada pročitanih,
tjera te na razmišljanje te na istraživanje o stvarima o kojima, možda dosada
i nisi znao puno.
Nadam
se da će vam biti zanimljiva barem približno kao i meni!
Uživajte u prekrasnom danu!
K.
ponedjeljak, 27. veljače 2012.
Rajf. Kralj.
Tako bih opisala svoju fascinaciju svojim omiljenim modnim dodatkom. Malo je reći da volim rajfove, ja ih obožavam. Dok nisam počela pisati ovaj post, nisam točno znala koliko ih imam, pa sam ih sad išla izbrojiti. 26 komada. Premalo, po mojem mišljenju. Uvijek mi baš jedan nedostaje. Neki crni, ali da nije kao ovaj što imam. Ili crveni, ali da je druge nijanse. Ili krem, ali da je mašna veća. I tako, svaki moj posjet trgovinama koje prodaju rajfove završi kupnjom barem jednog primjerka. Imam rajfova s mora, sa štandova, iz trgovina s markama, iz kineskih trgovina, kupljenih preko interneta, rajfove koje sam sama napravila... I uvijek mi treba novi.
Nije to uvijek bilo tako. Intenzivno sam ih počela nositi prije nekoliko godina, kad sam se zaposlila. Ne znam je li to povezano, ali vjerojatno je. Konačno sam zarađivala, više se kretala po trgovinama, počela više koristiti internet, itd.
Ono što mi je bitno kod rajfa je da nije kičast, da mi lijepo stoji na glavi (smiješno zvuči, ali neki vizualno proširuju glavu), da me ne steže i ne zadaje glavobolje (jaaako bitno), uglavnom, da se dobro osjećam dok ga nosim. A to mogu brzo prepoznati. Mislim da mi se nikad nije dogodilo da sam kupila rajf, a da ga kasnije nisam nosila.
Naravno, kao u svemu, i kod rajfova imam favorite. Jedno poduže vrijeme mi je favorit bio Shade of Blue. Kupila sam ga prije nekih godinu dana od jedne drage blogerice i kreativke Tine, čije radove možete pogledati na blogu moj nakiTić: http://nakitic.blogspot.com/
Stalno, ali stalno sam ga nosila, stvarno je dušu dao. Još je živ, ali trenutno odmara.
Prošlo ljeto često sam nosila ovaj krem/bež, iz Stradivariusa, s heklanim cvjetićima.
Posljednjih nekoliko mjeseci, kako je bila jesen i zima, češće sam nosila smeđe nijanse, pa sam često furala ovaj mašnasti iz Stradivariusa.
A za izlaske i, primjerice, Novu godinu, nosim malo veće, šljokičaste, iako ne pretjerano upadljive (oba kupljena u lokalnim trgovinama).
Volim rajfove, volim njihovu funkcionalnost i estetiku. Ne volim kad rajf previše privlači pozornost, ali volim kad šalje određenu poruku, ovisno o prigodi. Volim što ističe moju osobnost (jedna kolegica s posla mi je rekla da me vidjela jednom u gradu, bio je mrak, ona u autu, nije bila sigurna jesam li to ja ili ne, ali čim je vidjela rajf, znala je da sam 100 posto ja :)). Volim kad osvježi neki moj dosadni look. Volim što me čini posebnom :)
Eh, od silnog pisanja o rajfovima, shvatila sam da si dugo nisam kupila novi. Od Božića, čak. Morat ću to uskoro promijeniti! :)
Pozdrav svima, posebno ljubiteljicama rajfova!
M
Nije to uvijek bilo tako. Intenzivno sam ih počela nositi prije nekoliko godina, kad sam se zaposlila. Ne znam je li to povezano, ali vjerojatno je. Konačno sam zarađivala, više se kretala po trgovinama, počela više koristiti internet, itd.
Ono što mi je bitno kod rajfa je da nije kičast, da mi lijepo stoji na glavi (smiješno zvuči, ali neki vizualno proširuju glavu), da me ne steže i ne zadaje glavobolje (jaaako bitno), uglavnom, da se dobro osjećam dok ga nosim. A to mogu brzo prepoznati. Mislim da mi se nikad nije dogodilo da sam kupila rajf, a da ga kasnije nisam nosila.
Naravno, kao u svemu, i kod rajfova imam favorite. Jedno poduže vrijeme mi je favorit bio Shade of Blue. Kupila sam ga prije nekih godinu dana od jedne drage blogerice i kreativke Tine, čije radove možete pogledati na blogu moj nakiTić: http://nakitic.blogspot.com/
Stalno, ali stalno sam ga nosila, stvarno je dušu dao. Još je živ, ali trenutno odmara.
Prošlo ljeto često sam nosila ovaj krem/bež, iz Stradivariusa, s heklanim cvjetićima.
Posljednjih nekoliko mjeseci, kako je bila jesen i zima, češće sam nosila smeđe nijanse, pa sam često furala ovaj mašnasti iz Stradivariusa.
A za izlaske i, primjerice, Novu godinu, nosim malo veće, šljokičaste, iako ne pretjerano upadljive (oba kupljena u lokalnim trgovinama).
Volim rajfove, volim njihovu funkcionalnost i estetiku. Ne volim kad rajf previše privlači pozornost, ali volim kad šalje određenu poruku, ovisno o prigodi. Volim što ističe moju osobnost (jedna kolegica s posla mi je rekla da me vidjela jednom u gradu, bio je mrak, ona u autu, nije bila sigurna jesam li to ja ili ne, ali čim je vidjela rajf, znala je da sam 100 posto ja :)). Volim kad osvježi neki moj dosadni look. Volim što me čini posebnom :)
Eh, od silnog pisanja o rajfovima, shvatila sam da si dugo nisam kupila novi. Od Božića, čak. Morat ću to uskoro promijeniti! :)
Pozdrav svima, posebno ljubiteljicama rajfova!
M
četvrtak, 23. veljače 2012.
Pogled u američki svijet kroz dva dobra filma
Kako je proteklih par tjedana Slavonija (i ostatak Hrvatske) danima bila zatrpana snijegom, pa su ljudi vrijeme provodili uglavnom doma u naslonjaču, ili pred kućama čistili bijelo čudo, tako sam i ja uspjela nadoknaditi neke repove koji se mi se vukli u pogledu filmova. Pa sam prošli tjedan u jednom danu pogledala čak dva dobra filma, a to mi se rijetko dogodi – da oba budu dobra. E sad, oba su dijametralno suprotna u radnjama, likovima, vremenskim razdobljima, i općenito u svemu. Ali su oba moja preporuka, svaki iz nekih drugih razloga.
Pa krenimo.
Prvi film koji me oduševio je The Help (hrv.prijevod - Tajni život kućnih pomoćnica, što mi je strašan prijevod, jer me podsjeća na seriju Kućanice, i njihove bljuv ljubavne zgode i nezgode, i uopće ne odgovara filmu kao takvom, koji je sjajan. )
Radnja je smještena na Jug SAD-a negdje 60-ih godina 20.stoljeća, kad crnci nisu imali prava kao danas u prekrasnoj američkoj demokraciji, već su radili najteže poslove. Tako su dobrostojeće gospođe obavezno imale kućnu pomoćnicu – crnkinju – koja im je čistila kuću i odgajala djecu, s naglaskom na ovo zadnje. Jer su one morale lakirati nokte. I ići na frizuru. I na zabave.
U takvom okruženju gdje svatko zna gdje mu je mjesto, mlada, obrazovana, nadarena djevojka koju glumi Emma Stone počinje pisati knjigu u kojoj opisuje život tih crnkinja i njihova grozna/ luda/ smiješna/ kosočupajuća iskustva s bijelim gospodaricama. O kakvim iskustvima se radi i koliko je pisati knjgu o takvim stvarima bilo teško, morat ćete provjeriti sami. Ono što je odlično kod ovog filma je to što je vrlo teška tema obrađena realno, povijesno utemeljeno, kritički, a istovremeno i zabavno i smiješno, tako da će vam ta 2 sata proletjeti. A za one koji su više vizualni tipovi (khm, khm), ima i nekoliko doooobrih frajera (ipak je to američki produkt), tako da... Plus - film je nominiran za Oscara u više kategorija. Još ga stignete odgledati prije dodjele!
Drugi film koji mi je zapao za oko je Drive. Čini mi se da nema hrvatski prijevod, koliko sam pogledala po netu. Priča je to o kaskaderu i automehaničaru koji je pomalo neobičan, šutljiv tip. Zaljubi se u ženu čiji je muž u zatvoru, pa ona sama odgaja sina. Zaplet počinje kad muž izlazi iz zatvora, treba vratiti stare dugove, i naš (anti)junak mu pomaže u pljački. Naravno, sve pođe po zlu, a što se sve dogodi do kraja, morat ćete sami provjeriti.
Nekoliko stvari mi se sviđa kod ovog filma:
1. Glavni glumac – Ryan Gosling. Trebam li išta više reći?? Trebam. Jer je čovjek, osim što je prezgodan i ima pogled kojim ruši sve ženine zapreke, sjajan i nadaren glumac. Gledala sam ga u više filmova, prvi put u The Notebook, pa još nekoliko drugih, stilski drukčijih stvari, i svaki put me oduševio. Ima to nešto što te natjera da mu vjeruješ, u bilo kojoj ulozi on bio. Stvarno je odličan.
2. Atmosfera filma. Malo dijaloga u prvoj polovici filma, više je naglasak na stvaranju nekog posebnog ozračja, puno se daje na mimike i geste, prešućene stvari, itd. Kraj nije tipično holivudski (zato je i nagrađen u Cannesu).
3. Glazba. Odlična je, prati film, a pjesma koja se javlja na početku i ponovno na kraju (College feat. Electric Youth - A Real Hero) odlično je pogođena (link dolje).
Nakon gledanja ovog filma nećete biti sretni, ushićeni, niti imati dojam da dobro pobjeđuje zlo. To nikako. Ali će vas natjerati na razmišljanje. Tko su danas stvarno heroji? Možemo li očekivati da se dobro dobrim vraća? Pobjeđuje li ljubav uvijek sve zapreke? A ako su vam ove teme prenaporne, ljudi moji, Ryan je tu. Hot stuff!!! (Warning: gledati bez dečka u blizini!)
Evo, za moj prvi post dosta, i previše!
Nadam se da ćete pogledati barem jedan od ova dva filma, i javiti dojmove.
Uživajte!
M
Pa krenimo.
Prvi film koji me oduševio je The Help (hrv.prijevod - Tajni život kućnih pomoćnica, što mi je strašan prijevod, jer me podsjeća na seriju Kućanice, i njihove bljuv ljubavne zgode i nezgode, i uopće ne odgovara filmu kao takvom, koji je sjajan. )
Radnja je smještena na Jug SAD-a negdje 60-ih godina 20.stoljeća, kad crnci nisu imali prava kao danas u prekrasnoj američkoj demokraciji, već su radili najteže poslove. Tako su dobrostojeće gospođe obavezno imale kućnu pomoćnicu – crnkinju – koja im je čistila kuću i odgajala djecu, s naglaskom na ovo zadnje. Jer su one morale lakirati nokte. I ići na frizuru. I na zabave.
U takvom okruženju gdje svatko zna gdje mu je mjesto, mlada, obrazovana, nadarena djevojka koju glumi Emma Stone počinje pisati knjigu u kojoj opisuje život tih crnkinja i njihova grozna/ luda/ smiješna/ kosočupajuća iskustva s bijelim gospodaricama. O kakvim iskustvima se radi i koliko je pisati knjgu o takvim stvarima bilo teško, morat ćete provjeriti sami. Ono što je odlično kod ovog filma je to što je vrlo teška tema obrađena realno, povijesno utemeljeno, kritički, a istovremeno i zabavno i smiješno, tako da će vam ta 2 sata proletjeti. A za one koji su više vizualni tipovi (khm, khm), ima i nekoliko doooobrih frajera (ipak je to američki produkt), tako da... Plus - film je nominiran za Oscara u više kategorija. Još ga stignete odgledati prije dodjele!
Drugi film koji mi je zapao za oko je Drive. Čini mi se da nema hrvatski prijevod, koliko sam pogledala po netu. Priča je to o kaskaderu i automehaničaru koji je pomalo neobičan, šutljiv tip. Zaljubi se u ženu čiji je muž u zatvoru, pa ona sama odgaja sina. Zaplet počinje kad muž izlazi iz zatvora, treba vratiti stare dugove, i naš (anti)junak mu pomaže u pljački. Naravno, sve pođe po zlu, a što se sve dogodi do kraja, morat ćete sami provjeriti.
Nekoliko stvari mi se sviđa kod ovog filma:
1. Glavni glumac – Ryan Gosling. Trebam li išta više reći?? Trebam. Jer je čovjek, osim što je prezgodan i ima pogled kojim ruši sve ženine zapreke, sjajan i nadaren glumac. Gledala sam ga u više filmova, prvi put u The Notebook, pa još nekoliko drugih, stilski drukčijih stvari, i svaki put me oduševio. Ima to nešto što te natjera da mu vjeruješ, u bilo kojoj ulozi on bio. Stvarno je odličan.
2. Atmosfera filma. Malo dijaloga u prvoj polovici filma, više je naglasak na stvaranju nekog posebnog ozračja, puno se daje na mimike i geste, prešućene stvari, itd. Kraj nije tipično holivudski (zato je i nagrađen u Cannesu).
3. Glazba. Odlična je, prati film, a pjesma koja se javlja na početku i ponovno na kraju (College feat. Electric Youth - A Real Hero) odlično je pogođena (link dolje).
Nakon gledanja ovog filma nećete biti sretni, ushićeni, niti imati dojam da dobro pobjeđuje zlo. To nikako. Ali će vas natjerati na razmišljanje. Tko su danas stvarno heroji? Možemo li očekivati da se dobro dobrim vraća? Pobjeđuje li ljubav uvijek sve zapreke? A ako su vam ove teme prenaporne, ljudi moji, Ryan je tu. Hot stuff!!! (Warning: gledati bez dečka u blizini!)
Evo, za moj prvi post dosta, i previše!
Nadam se da ćete pogledati barem jedan od ova dva filma, i javiti dojmove.
Uživajte!
M
srijeda, 22. veljače 2012.
Purple rain - stalak za naušnice
U zadnje vrijeme često po raznim stranicama nailazim na tutorijale za stalke za nakit. Kako imam hrpu toga, odlučila sam i sama nešto probati napraviti. U početku sam to zamišljala kao preuređeni okvir za slike, ali na kraju je ispao stalak za naušnice.
Potrebno vam je:
i još ovo, koje sam zaboravila poslikati s gornjim:
Ove ukrasne trakice sam omotala oko staklenog okvira i zalijepila ljepilom.
Prvo sam okvir ukrasila ovom tamnijom, ljubičastom trakom, i to u više slojeva kako bi potpuno prekrila staklo okvira, zatim ovom drugom, roza u samo jednom sloju, kako bi samo razbila ljubičastu boju. Ona sama je bila malo preobična.
Na kraju sam dodala ovog leptira, kojeg sam dobila na poklon od moje seke. U unutrašnjost okvira sam stavila komad bijele spužvice kako bi u nju mogla utisnuti naušnice.
Ovako to izgleda na kraju, zajedno s mojim kutkom sobe:
Nadam se da vam se sviđa! :)
Kissy,
K.ponedjeljak, 20. veljače 2012.
DIY tutorijal - Old but sparkle!
Danas ću vam pokazati
svoj prvi DIY tutorijal za preuređivanje stare majice.
Evo što vam je potrebno za to:
- JEDNA OBIČNA MAJICA
- KONAC, ŠKARE
- PAILETTE / ŠLJOKICE
- MALO STRPLJENJA :)
Meni nije bilo potrebno puno vremena za preuređivanje ove majice, ali
sve zavisi o tome koliko ste spretni s iglom i koncem. Mislim da to nije nešto
preteško i svatko može uz pomoć malo mašte preurediti i najobičniji komad
odjeće s malim detaljem.
Ove šljokice su mi
bile baš prikladne za ono što sam si zamislila. (Možete ih kupiti u Hobby artu ili u Bagatu). Treba ih slagati tako da kad
jednu zašijete koncem za tkaninu, drugom prekrijete taj dio (da se konac ne
vidi), a onda kad složite cijeli takav red šljokica, one se lijepo bljeskaju i
to u konačnici lijepo izgleda, kao na slici dolje.
Nakon što sam šljokice složila u 4 reda, krenula sam ih zašivati bez
nekakvog reda, tako da djeluje da su samo prosute po tkanini. Zašivala sam ih
bijelim koncem, koji se na ovoj prugastoj tkanini čak i ne primjeti toliko.
Možete ih zašivati i onim koncem-najlonom (ribolovnim koncem), samo što je on
meni malo pregrub za šivanje tkanine, ali se ne vidi kao bijeli konac.
U konačnici to izgleda ovako:
Nadam se da vam se sviđa!
Kissy,
K.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)